Knez Ražanački Jerko Rukavina Vidovgradski bio je istaknuti pripadnik jedne od najznamenitijih ličkih obitelji i jedan od prvih hrvatskih časnika u službi Habsburške Monarhije u 17. stoljeću. Njegov životni put, obilježen vojnom disciplinom i domoljubljem, duboko je povezan s poviješću Vojne krajine.
Po nekim navodima rođen u Ražancu, Jerko je započeo dugu tradiciju vojne službe u obitelji Rukavina. Već u ranoj mladosti opredijelio se za vojničku karijeru koja ga je vodila kroz razne zadatke u borbi protiv Osmanlija.
Njegova iznimna hrabrost, strateška pronicljivost i odanost službi osigurali su mu brz uspon. Iako mu je karijera bila vezana uz carsku vojsku, Jerko Rukavina nikada nije zaboravio svoje hrvatske korijene.
Jerko Rukavina simbolizirao je spoj ličke tradicije, graničarske discipline i plemićkog statusa stečenog borbom i zaslugama. Njegovo ime ostaje upisano u hrvatskoj vojnoj i plemićkoj povijesti kao primjer uspješnog časnika koji je ponosno nosio prezime svoje domovine.
Zašto je Jerko Rukavina važan za Karlobag?
Kroz stoljeća osmanskih upada i ratova, Karlobag (nekadašnji Bag) bio je više puta razaran i napuštan. U razdoblju Velikog turskog rata, Knez ražanački Jerko Rukavina zajedno je s knezom vinjeračkim Dujmom Kovačevićem poveo je 1683. Hrvate iz skupine Bunjevaca u Bag (današnji Karlobag). Nekoliko godina poslije, 1686. poveli su svoje Bunjevce u Liku. Put kojim su poveli svoj narod bio je preko prijevoja Baških vrata, a smjestili su se u četirima selima: Brušanama, Trnovcu, Smiljanu i Bužimu.
Iako oslobođenje Like i primorja nije bilo djelo pojedinca, već zajednički napor habsburške vojske i domaćih zapovjednika, Rukavina se ističe kao jedan od onih koji su organizirali dolazak novih obitelji, posebice bunjevačkih skupina, te sudjelovali u obrani i stabilizaciji područja. Njegovo djelovanje pridonijelo je obnovi lokalnih zajednica nakon povlačenja Osmanlija.
Zahvaljujući takvim pothvatima, Karlobag je u kasnom 17. stoljeću doživio novo razdoblje razvoja, a obitelj Rukavina očuvala je svoj ugled i prisutnost u regiji. U kolektivnom sjećanju podvelebitskog kraja Jerko Rukavina ostao je zapamćen kao jedan od istaknutijih ljudi svoga doba, povezan s obnovom života u ovom dijelu hrvatskog primorja.
Članovi ove plemićke obitelji nosili su različite pridjeve, poput "Vidovgradski", "von Vezinovac", "od Klanaškog polja", "Bojnogradski", "Ljubački" ili "von Liebstadt" i "von Morgenstern". Većina časnika i plemića nosila je pridjev "Vidovgradski", koji je dobio ime po staroj utvrdi Vidovgrad iznad Karlobaga. Prvi zapovjednik ove utvrde bio je Jerko Rukavina, koji je doveo Bunjevce u Karlobag, odakle su se kasnije naselili u Liku i na hrvatsko primorje.
Jerko Rukavina imao je dva sina, Nikolu i Dujma.
Nikola Rukavina "Vidovgradski", čija godina rođenja nije poznata, preminuo je u Trnovcu 1736. godine. Bio je zapovjednik Smiljana, Trnovca i Podgorja. Istaknuo se u borbama protiv Turaka, a u jednom dvoboju ubio je poznatog turskog megdandžiju Šabana Razića, dizdara Bilaj Grada, današnje Bilaje u Lici.
Dujam Rukavina "Vidovgradski", čija godina rođenja također nije poznata, umro je u Karlobagu 1729. godine. Bio je vrhovni sudac u Karlobagu, gdje je i proveo posljednje dane života.
Od dva brata, Nikole i Dujma, koji su zajedno imali dvanaestero djece, potječu svi Rukavine u Trnovcu. Među njihovim potomcima ističu se trojica generala austrijske vojske te trojica austrijskih i ugarskih baruna.
Danas, kada posjetitelji prolaze Karlobagom, povijest podsjeća da je identitet mjesta oblikovan i takvim pojedincima — ljudima koji su u teškim vremenima pomogli obnoviti zajednicu i udariti temelje njezinu daljnjem razvoju.
