Školovao se u Karlobagu, Pagu i Sisku gdje je završio pučku školu, sedmoljetku. Gimnaziju je završio u Senju, a zatim studirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu.
Povremeno se bavio književnošću i novinarstvom. Dio zivotnog vijeka je radio na Radio Zagrebu. U svojoj kritici za emisiju Poezija naglas III. Umjetničkom programu Radio Zagreba Julije Derossi je za Pisme od vitra zaključio:
- Ovaj svojevrsni pjesnički brevijar o hrvatskim podvelebitskim vjetrima i njihovoj dubinskoj svezi s podvelebitskim čovjekom izvorno je, raznoliko i duhovito, uspjelo pjesničko ostvarenje darovita čovjeka.
U pjesništvu se koristio izvornim ikavski, baškim, ikavskim govorom. Bio je poznat kao kulturni djelatnik i zaljubljenik u povijest Karlobaga. Tijekom svog života zabilježio je značajne događaje i običaje ovog kraja te je aktivno sudjelovao u očuvanju kulturne baštine i lokalnih legendi.
Slobodan Martin sikic predstavlja primjer lokalnog pisca koji ostaje povezan sa svojom rodnom sredinom (Karlobag) i s područjem Velebitskog podgorja, te koristi jezične karakteristike tog područja (ikavski govor) u svom književnom radu. To ga čini specifičnim glasom u regionalnoj književnosti.
Zahvaljujući njegovom trudu, današnje generacije mogu doživjeti bogatstvo povijesti Karlobaga kroz njegove zapise koji su ostali trajna svjedočanstva njegova rada.
Objavio je više zbirki poezije:
- „Bojni pivac“ (Kapucinski samostan, Karlobag, 1996)
- „Ništa lakše“ (Kapucinski samostan, Karlobag, 1997)
- „Burenje“ (Kapucinski samostan, Karlobag, 1998)
- „Pisme od vitra“ (Matica hrvatska, Zadar, 2000)
- „Študij za trutove (satirički kompendij)“ (Matica hrvatska, Zadar, 2003)
- „Svetro brdo“ (Matica hrvatska, Gospić, 2010)
